Beksuja

Podrucje grada preko rijeke Zlatice i ispod brda Vratolomac zove se Beksuja. Posljednje je nastanjeno, odnosno formirano je tek u 17. i 18. vijeku. Do tada su ovdje bile samo bašte i vocnjaci. Prema legendi dobilo je ime po begu Suji, koji je ovdje imao kucu i posjed (beg Suja - Begsuja). Vjerovatnije je da je mahala dobila ime od tuskih rijeci beg i su - begova voda, koja se nalazila na mjestu sadašnje kuce Nezira Mehinagica.

Na podrucju Beksuje (sada prostor izmedju stamenog objekta B-1 i bivše lokacije RO "Univerzal") nalazila se zvornicka stocna pijaca sve do njenog izmještanja iz grada 1973. godine. Na beksujanskom mejdanu bilo je i prvo fudbalsko igralište u Zvorniku, koje se nalazilo na prostoru sadašnjih stambenih blokova. Na njemu su igrane sve utakmice do pocetka II svjetskog rata, kada je premješteno na mejdan iznad mosta na (priblizno) sadašnju lokaciju fudbalskog igrališta. I u Beksuji, kao i u Hridu i Zamlazu, izmedju mejdana i kuca bile su bašte i vocnjaci.

Sve do pocetka II svjetskog rata na prostoru izmedju fudbalskog igrališta u Beksuji i stocne pijace (sadaje tu stambeni objekat B-1) sabirala se (sakupljala) goveda iz cijeloga grada odakle su ih svakog jutra (osim zimi) profesionalni cobani (kravari) izgonili na ispašu na Zlatne vode, Vran potok, Kuljankucu i Šcemliju (u proljece i ljeto), a kada se pobere kukuruz u Tilcadu (zvornicko polje u Karakaju). Stariji Zvornicani se sa simpatijama sjecaju zvornickih kravara Muse Topalovica i Salke Gobeljica, njihovih vitlanja bicem po zraku i uzvika: "Hajde!", "Hajde!", cime se pokretao karavan krava kroz mahale zvornicke, gdje su ih docekivala i pratila djeca skidajuci sa njih dlaku od koje su pravila loptice za igranje.

Na Drini u Beksuji, pored igrališta, bile su dvije vodenice (drinke). Vlasnik jedne od njih bio je Avdaga Hambiralovic¹.