(Riječ Zijaijina)
|
|
U ružičnjaku svijeta nema ljepotice,
pupoljka usta Povukao sam se u tuzi, nemam ljepotice vitka stasa Od tuge za dragom stas mi se povio, starac postadoh! Nemam mlade djevojke koja će mi zaliječiti staru bol Umirao sam gledajući druge kako odlaze svojim draganama Nemam snage da saopćim dragoj svoju bol! Nikad se neću susresti sa ljepoticama I zato jedini moj bol, bol je srca. Zijaijo, riječi su mi slatke, ali sam neznalica Nemam rječitog jezika koji mi je naklonjen. S perzijskog: Džemal Čehajić |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |