Stepenište
|
|
Ne vodi nikud, ne dolazi ni od kuda.
Ali čujem korake nekog ko se penje I korake nekoga ko silazi. Bukovi basamaci, drveni držači, Ponekad upaljena lampa. I zvuk nanula tamo i ovamo, Šuštanje ojica, lepet teške svile, A onda, onaj djecak, u kome vidim sebe, Zastrašen mrakom na dnu stepeništa. I zumbul Koji je neko ispustio iz ruke. Smrt, dakle. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |