Zalihić, Almir


 

 

Šetnja

 

Hodam po bijelo obilježenoj stazi za šetnju.
U sebi stvaram jednostavne slike:
Drveta, večernje zvijezde, namreškane vode.
Stražar mi ide u susret naglas govoreći Pravila.
Nježna prozračna svjetlost dolazi odozgo,
Titra k'o ljetnja jara nad užarenim pijeskom.
Na susjednim prozorima su ljudi-žabe,
Ljudi-insekti i najstrašniji: ljudi-sjenke.
Ono što je bilo umanjeno, umanjuje se i dalje.
Gledajući kroz nas, oblikuju što žele prema
Značenju koje ćemo naknadno razumjeti,
Možda, tek kad uđemo u predvorje ahireta
Kao lice biljaka, ili, kao kandže velikih životinja.
I nama i njima nebo je tvrdo dno.
Kamena ploča.



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net