Šetnja
|
Hodam po bijelo obilježenoj stazi za šetnju.
U sebi stvaram jednostavne slike: Drveta, večernje zvijezde, namreškane vode. Stražar mi ide u susret naglas govoreći Pravila. Nježna prozračna svjetlost dolazi odozgo, Titra k'o ljetnja jara nad užarenim pijeskom. Na susjednim prozorima su ljudi-žabe, Ljudi-insekti i najstrašniji: ljudi-sjenke. Ono što je bilo umanjeno, umanjuje se i dalje. Gledajući kroz nas, oblikuju što žele prema Značenju koje ćemo naknadno razumjeti, Možda, tek kad uđemo u predvorje ahireta Kao lice biljaka, ili, kao kandže velikih životinja. I nama i njima nebo je tvrdo dno. Kamena ploča. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |