Zalihić, Almir

1.

Dođu iz lova da usreće žene
U hižu unesu drenjinov cvijet
Podlože vatru i zahvale se Milostivom

Na dovratak svako okači plijen
A onda pečenje zaliju ašik-vodom
Soba se ispuni glasovima ljudi
Iz sjenke vidiš i one koje nisi znao

Nikoga ne možeš opipati
Osjećaš nad satom sve nestaje

Ko se posipao pepelom pitaš se
Ko magareće mlijeko pio

U neko doba najstariji ustane
Iz pazuha mu mlada drenovina
Šiba ka licu

2.

Hvalimo magarad
Živinu i tice.
Sve nam je zdravo
Elhamdulilah.
Pernato i što ima rog.
Bojimo se rata, žandara,
Suše i ortakluka.

3.

Čuvamo što smo naslijedili
I što smo marljivim radom stekli:
Burad, bačve, bidone, bakrače,
Tepsije, ibrike, fildžane i čaše.
Lance, konopce, žice i uzice,
Jatagane, čakije, srpove, kosijere, kose,
Vile, grablje, drljače i ašove.
Čuvamo pare,
Iako one kvare ljude.

4.

Kad umre starac,
S praga kukurikne pijetao,
Na odžaku se zakikoće švraka.
Neko od ukućana prouči Ja-sin
I kaže: Nek nam je zdravo glava,
Sigurno će doći gosti.
Za svaki slučaj podigne ruke k nebu
I šapne: Bože griješnima oprosti.
Potom se na greblju
K'o šipak raspukne kabur,
Meleki izlaze iz vode,
Okolo greblja uče dove.