Zalihić, Almir


 

 

Po starinskom

 

Zasigurno, nedostojni su oni što ne drhte pred
Božijom sjenkom. Sa čelenke sjeva im znak
lobanje iz mrežnjače. Interkontinentalne mošnice
koje u mojoj mahali jalijaši jetko zovu muda -
muda od labuda. Iz mrtvog volujskog roga, iz
usmrdjelih guzica u nebo šiklja oganj,
a okolo, eto, pršti Molotovljev koktel
i rastače se hodom uglačana kaldrma.

Kako su teške riječi, kako mi ramena ugnula se
pod mengelama neke davne filatelističke noći.
Ne oduzmi snagu, ne razgoliti hrbat na koji će
pasti iznebuha, s neba, ta buha što rasipa moždani
karijes i komšijski u usta mi gura crni parabelum.

Ponekad sam topao, ponekad hladan.
Ni u šta bacam pogled. Otvoren sam i zatvoren.
Jasan i mutan. Kap sam mlijeka što prekipi u trenu
kad pogled okrenut je na drugu stranu.

Nestvaran je i taj plamen što sjenku baca pod nožne
prstiće. Zasigurno, nedostojni su oni što ne drhte
pred Božijom sjenkom.



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net