Obična smrt
|
|
U cik zore proveli su ga kroz sedlastu
dolinu kojom dotiče istočni vjetar. Po limenim dobošima bubnjale su janjeće kožice. Podigli su ga na široki smokvin panj, a on se raskoračio, poravnao saktanet košulju i sa očiju strgao rubac od crnog satena. Odmah su pritegli nauljeno uže i nakon dva trzaja nogama prhnula je duša. U visokoj travi zagrmjelo je jato mirnih ševa i pljusnula je ljubičasta svjetlost. Musavi dječarci i danas po ranama smokvinog drveta stavljaju ovujak i na kamene kocke niz prstiće crveni prah puštaju. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |