I duša se ledila
|
Put nas je nosio prema sjeveru,
naopako od lasta u seobi. I duša se ledila. Međutim, nama u susret krcati ledenim svijećama karavani su gegali sa sjevera. Nismo mogli vjerovati da južno je ostrvo sutrašnjice izgubljeno. Sprdali smo se cvokotavih zuba: kakvi karavani, kakvi kotlovi, kakvi križevi, kakve bakarne cijevi i karike. Najzad: vidjeli smo palme salivene u led, muškarce što životinjskim krznom čuvali su svoje uši. Ptice su bivale sve sitnije. I obrnula nam se duša, prema onome što pređosmo, hodeć natrag na istočna i zapadna sječiva mača, gdje zima je tako prirodna i, gdje već jednom isječeni bijasmo. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |