Čahura, Vrijeme
|
|
Tvrdiš da svaka stvar uvjetuje
Sebe, da svaki život nalazi Svoju smrt, o Knjigo o Proroku! Nije li i nas dodirnuo Miris svjetlosti unutar jezika? Nije li i nas dodir jednakosti Očistio od gamadi? Nisam li i ja svoj život Uvjetovao posljednjim dahom? To što zaobilazim mrava, Nije li to strijepnja Kojom vječnost hrani moj stid? Sve sto je oplođeno ne pripada nama. Sve što je vidljivo ka nevidljivom se pruža. Znamo, sve je u redu dok nas iz čahure Ne izbaci vrijeme. Dok postoji Božija nit Kojom je naša koža Zašivena za našu dušu. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |