Autoportret
|
Bijeli golub u bijesu se kljunom zabada u zid.
Kuša zadah uglova. Dva se vrapca sjećaju sladica i sporiša. Približava se vjetar, poput voza, nalijeće odjednom, Zamjenjujući svjetlost tamom, na tuđe ljubomoran oko. Ja sav u krastama, u bijelim mrljama straha, Oko vrata mi obješen sat, hodam ko budilica pas. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |