Alije Kazazića br. 7.
|
Nahereno munare,
Ponad naše kuće, Otima se blagosti sintakse: Konji, pčele, leptiri, avioni I šargija u uglu. Naša vječito zabrinuta mater, Stidljive curice iz komšiluka, Ovčije kože, Musaf iznad vrata, A preko puta: nepoznati ljudi, Nepoznate cijevi, bodljikava žica... U našoj kući miris: Uštipaka, tufahija, truhlih tunja, Masnih sahana, užeglog masla I čega još? Sve je nestalo: i ti. 1992! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |