Užičanin, Alaudin Sabit

Alaudin Sabit Užičanin (Užice 1650(?) - Istanbul 1712). Svakako jedan od najznačajnijih, ako ne i najveći stvaralac na orijentalnim jezicima kod nas. Njegovu poeziju karakterizira originalan stil i jezik, rasterećen kićenosti svojstvene njegovim savremenicima.

Sabit se najprije školovao u rodnom mjestu, koje je tada pripadalo Bosanskom ejaletu, a zatim u Carigradu gdje je dugo službovao na različitim poslovima. Služba ga je dovela 1700. u Sarajevo, gdje je formirao kulturni krug oko sebe. Utjecao je na neke savremenike, među njima i na pjesnika Mehmeda Rešida.

Sabit je iza sebe ostavio “Divan” sa preko šest stotina pjesama, “Zafernamu” - epsku pjesmu od 426 stihova, nedovršeni ljubavni spjev “Edhem i Huma” i “Miradžiju” .

Sabitov životni put, na kome je morao često da se bori za egzistenciju, ogleda se i u njegovoj poeziji. U njoj nerijetko govori o socijalnim prilikama i životnoj stvarnosti.

Njegova originalnost i snažan pjesnički izraz bili su uzor i mnogim pjesnicima kasnijeg perioda. Svi historičari književnosti na turskom jeziku daju mu vrlo visoko mjesto, a po mnogima njegova “Zafernama” je najznačajnije djelo te vrste čitave epohe.