(Kao sablja demiskija zima ciča...)
|
Kao sablja demiskija zima ciča1
Nasta; bura šibat poče poput biča. Pod nebom se uhvatiše oblaci za kosu, Dok s lica mu sami bijes na zemlju se prosu. Bistro vrelo kao da je noge utopilo, Ni brige ga što se nebo snijegom pokrilo. Svijet posta div bijeli, štono strašno bruji, A na njega iz oblaka stup od leda struji. Zimovištem leže lađe - sve ih muči sjeta - Ko po snijegu da su b’jela jedra razapeta. Po hauzim valjaju se od snijega grude Ko cvjetovi od ljiljana sred čiste posude. E bi reko da nebesa svoje rublje peru U moru ga ispiraju, pa po zemlji steru. S turskog: Safvet-beg Bašagić |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |