Užičanin, Alaudin Sabit

Hodi o Bakše bajnoga pera!
Parnasom što ono prašinu tjera.
Na polju štila već prah se diže,
Iz cimena misli već riječ stiže.
Ljiljan i ruža proći će letom
Pjevaj o sablji i štitu kletom!
Dosta je češljat mirisne kose;
Štit i strijela sada se nose.
Dosta je bitke s pogledom djeva,
Sad treba ići gdje sablja s’jeva.
Dosta je hvalit dragino stanje,
Neka se ljulja u gaju granje!
Od boja junak, čovjek od dara
Nek od tog polja pustinju stvara!
Ova je zgrada žalostan znamen,
U njoj je svaki razoren kamen.
O tom imade tisuć pjesama,
Da se već slušat ne mili nama.
Što da za Kajsom srce vrluda,
Kad - hvala Bogu - nijesam luda..!

S turskog: Safvet-beg Bašagić