Siniković-Hodžić, Sanela


 

 

Nakon svega - smiraj

 

Gledam te u oči -
sa visine gledaš na me
Želja sama krene i nosi me tamo
gdje hrabrosti nemam da idem sama
I čekam da usne tvoje riječi kažu
al' sat otkucava
ponoć dvan'est puta
I nikako pjesma s lica da ti krene
a ja čekam, čekam
i nadam se danu
Ti si samo čežnja
što mirom odiše
i samo si žudnja što ime ti voli
uvijek blisko dalek i uvijek u krugu
okrećeš se svima - meni ponajviše
Nisi bio snivan nikada mi u snu
ni ime ti nikad pred san tiho ne zvah
Samo na tren nekad kad se oči sretnu
ja zamislim sebe kako tebi idem,
kako ti se predah

Mirnoća tvoja mene obuzima
topli vali sreće dolaze lagano
moje misli želje neke lude žele
i srce mi kuca po sto u minutu
Jer tvoje su oči takav spokoj dale
gledajući mene mirno me uzeše
Ja ni znala nisam - predah ti se lako
bez borbe, bez bola
... sasvim jednostavno.


(mart 1997.)



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net