Siniković-Hodžić, Sanela


 

 

Bosna

 

Mogla bih ti napisati pjesmu
rime moje da te veličaju
i da kažem da si lijepa
da si divna, jedna i jedina

Mogla bih ti napisati pjesmu
slavoluke, oreole da ti izgradim
i da kažem da si san u najljepšoj noći
da si mašta iz dječijih glava
što o sreći snuju

Mogla bih ti napisati pjesmu
a ne mogu
Jer stvarna si kao ova bol u duši
i nikad stvarnija i nisi bila
i nikad više ljubljena i voljena
I rumena si kao nebo na zalazu sunca
I stvarne su kiše što padaju na te
a ja nemam snagu vjetra
da od tebe odagnam kišu...

Mogla bih ti napisati pjesmu
mogla bih riječima naslikati
tvoju najljepšu sliku
I potok bi u tebi prožuborio
i mogao bi se osjetiti miris snježnoga behara
i mogli bi čuti šapat žita
što se na vjetru njiše - i to bi bila
najljepša sevdalinka

Mogla bih ti napisati pjesmu
al' od suza sva bi bila rosna
Mogla bih ti napisati pjesmu
al' i bez nje si dovoljno ponosna
Mogla bih ti napisati pjesmu
al' i bez nje si dovoljno prkosna
Mogla bih ti napisati pjesmu
no dovoljno je da napišem: BOSNA!



(1993.)



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net