Tahmis gazela poznatog pjesnika Sabita Užičanina Bog mu se smilovao
|
|
I
Ah! za mene je neumjesna sva priča učiteljska Lažno optuživanje njegovo mi je od suviška Jecaj naja je za me klokot i čaša vinska Gutljaj vina za me je sukus zlata alkemijska I iz čaše svaki mjehur za mene je kruna carska II Kao slavuj zaljubljeni što je spreman zaplakati Trnje sa ranom u srcu srdačno ću dočekati Pa ko leptir pomahnitalo srce počne kružiti Plamna svijeća istinom put pravi osvjetljavati To meni naj mjesta u mejhani pokazuje bliska III Zanemario sam svoju dragu, iskrenu i vjernu Prijatelje ne hajući odabrao sam tuđinu Putem ovim krenuvši spozno se u pravom stanju Svoj lijek okušao i ne poznajuć bolest stvarnu Ako meni ima lijeka, to je ruka drugarska IV Kada svijet te ogovara, može li mi srce trpit Pa zar njih ni nedaće vremena ne mogu ušutit Mrijuć za te srce mjesta za uzdahe neće tražit Pred hladnoćom tvojom ono rastanku će se pokorit Kukavnom meni ko dvorac jučer sad je peć hamamska V Fadile, svoje dobro i loše stanje si spoznao Prijatelja odanoga od srca si odabrao Najprije si ispravnost same tezulje provjerio Mjerio harabat1 na svijetu, Sabite, prelijevao I bolja od svega za tebe je ljubav prijateljska |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |