Tahmis gazela jedinstvenog pjesnika Fuzulija Begdadskog nek mu je tajna posvećena
|
I
Srce što se stalno dobročinstvu tog šejha nada Žrtvuje se na njegovu putu da se ko kurban1 da Kao kapidžija2 čeka da mu on naredbu preda Ono je poput vile koja carstvom blagosti vlada Naređuje, jer ima pravo da zapovijeda II Ašik bit može samo ko ljubavni zanos ima Polje ljubavi nema nigdje kraja u prostranstvima Burom bjesni more ljubavi što je u srcima Nakon Medžnuna3 ja sam na redu ljubavnim činima Zaista svako je doba jednog ašika reda III Ašikov uzdah je to što svijet pali, hej srce Kao Crveno more moje suze su bez mjerice Smilovat će se ko bar jednom vidi moje lice Što svaki tren iz mog srca izlazi, to su varnice Krv je ono što stalno sa mojim suzama pada IV Ako niste strpljivi, na ovaj put ne krećite I mjesto gdje ašici jadikuju, ne osluškujte Nikada neveselost ašika ne istražujte Brazde na mom srcu od mača ljubavi ne prezrite Ko ružičnjak ludo voli, ruže se smiju tada V Rabbe, da li će dostojan Tvog dobročinstva Fadil bit Zar dolikuje Tvojoj moći u očajanje vodit Tvojoj milosti bez premca želio se priklonit Ej Fuzuli, da imaš druga, s njim se u tuzi družit Plači gorko kako gorko nisi plako nikada |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |