Šantić, Aleksa

Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat k’o to ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što branit je znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

K’o pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da vam s oka leti,
Vrat’te se njojzi u naručja sveta;
Živite za to da možete mr’jeti
Na njenom polju, gdje vas slava sreta!

Ovdje vas svako poznaje i voli
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratski ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat k’o što ovo grije, -
Grki s tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…

(1896)