Vatra
|
|
Izgorješe stari Mrahorovi dvori!
Iz krova, iz vrata, iz pendžera svije’, Kô dugi barjaci, plamenje se vije, I oblaci dima uzdižu se gori. Svijet juri, viče; glas borije bije; I ruše se grede; demiri se žare; Rasiplju se iskre prô mahale stare I u noći tonu kô crvene zmije. O, Šerifo, otkad tvoje oči vidje’ I ja gorim ‘nako, mira nemam niđe - Golemi me oganj poruši i satra!… Kô svjetina ona, i kô dosad niko, Trčao bih i ja i mahnito vikô, Stiskajući srce: “Vatra! Vatra! Vatra!” (1918) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |