Šantić, Aleksa


 

 

U ljuljajci

 

U avliji, sama, ljulja se Ferida
U ljuljajci lakoj o muravoj grani.
Sve što imam kmeta, njiva nebrojani’,
Sve bi za nju dao, i još život prida!…

Blizu smo. Moj prozor u avliju njenu
Gleda, i ja vidim, kô šetaljka sata,
Tamo-amo miče, a kô plamen zlata
Vihore joj kose… Malo, pa da krenu

Do prozora moga tabani joj rudi!…
Mila li je! Kao da se sabah budi
I o grani ljulja uz pjesme i zvuke!…

O lijepa, plava mezimico majke,
Omakla se u moj prozor iz ljuljajke,
I ja te u svoje dočekao ruke!…



(1918)

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net