U ljuljajci
|
U avliji, sama, ljulja se Ferida
U ljuljajci lakoj o muravoj grani. Sve što imam kmeta, njiva nebrojani’, Sve bi za nju dao, i još život prida!… Blizu smo. Moj prozor u avliju njenu Gleda, i ja vidim, kô šetaljka sata, Tamo-amo miče, a kô plamen zlata Vihore joj kose… Malo, pa da krenu Do prozora moga tabani joj rudi!… Mila li je! Kao da se sabah budi I o grani ljulja uz pjesme i zvuke!… O lijepa, plava mezimico majke, Omakla se u moj prozor iz ljuljajke, I ja te u svoje dočekao ruke!… (1918) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |