Jesen
|
|
Prošla je bura, stišale se strasti,
I ljubav s njima sve je bliže kraju; Drukčije sada tvoje oči sjaju - U njima nema ni sile ni vlasti. Ja čujem: naša srca biju tiše, Tvoj stisak ruke nije onaj prvi; Hladan, bez duše, bez vatre i krvi, Kô da mi zbori: nema ljeta više! Za društvo nekad ne bješe nam stalo, O sebi samo govorismo dugo; No danas, draga, sve je, sve je drugo: Sada smo mudri i zborimo malo… Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada. U srcu našem ni jednog slavuja; Tu hladan vjetar svele ruže ljulja, I mrtvo lišće po humkama pada… (1908) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |