Duša
|
|
Ja vidim kad na te, topla i bijela,
Kroz tvoj pendžer mala mjesečina pada… I šum svaki čujem tvoga odijela, Na dušeke meke kada kloneš mlada… Kao sjenka tvoja svake te minute Moja duša prati i uza te dršće… I ljubice svoje, čežnjama osute, Prosipa na tvoju stazu i raskršće… U baštama tvojim ono rosa nije - To su suze sreće što ih ona lije, Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju… U kandilu tvome kada žižak cepti, Znaj, to duša moja prislužena trepti, I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju… (1905) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |