Trubadur
|
|
Moje je nebo, moje zore plave,
Moj purpur ruža i glas iz gnijezda, Moj šum rijeke kad se časi jave S povratkom tihim večernjih zvijezda… U meni gori jedna sveta vatra, I moje srce sve grli i ljubi… Snagu mi duše nikada ne satra Zamahom kobnim života bič grubi. Gord sam i sretan što se vazda mogu Uzdići vječnoj ljepoti i bogu, I božjeg srca biti jedan deo. Ja ćutim vatru svetu i rijetku - Moja je duša u svome začetku Obukla na se sunca zlatni veo… (1910) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |