Gospođici
|
|
Nekada sam i vas na koljenu cupk’o
I donosio vam slatke šećerleme, I ljubio dugo vaše plavo tjeme, I čelo, i lice nevino i ljupko. No dani su prošli k’o rijeka nagla, K’o trenutni snovi, kao puste varke: Sad na vašem licu sjaj mladosti žarke, A na mome jesen i turobna magla. Ja znam: vaše srce sada vatrom gori, Moje hladna zima okiva i mori; Vaše oči sjaju k’o dva neba plava, A moje su mutne kao magle sinje… Mladost, ljubav, oganj, sve u grobu spava, - Po kosama mojim popanulo inje… (1906) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |