Zasto svices tako rano
|
|
Zašto sviceš tako rano,
rujna zoro, s puno sjaja, što mi budiš zlato moje iz najljepšeg zagrljaja? Što se zoro ne sakriješ, i nepustiš noc na miru, da još jednom ljubim zlato što mi lezi na mom krilu? Samo tihi povjeterac nek' nam svoje cari pruza, a noc tiha, tako duga, nek nam pruza miris ruza! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |