Zašto svićeš tako rano
|
|
Zašto svićeš tako rano,
rujna zoro, s puno sjaja, što mi budiš zlato moje iz najljepšeg zagrljaja? Što se zoro ne sakriješ, i nepustiš noć na miru, da još jednom ljubim zlato što mi leži na mom krilu? Samo tihi povjeterac nek' nam svoje čari pruža, a noć tiha, tako duga, nek nam pruža miris ruža! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |