Sevdalinke

Zaplakala šećer-Đula,
Osman-paše, vjerna ljuba:
“Moj Osmane, gdje si bio,
gdje si vojsku izgubio?”

“Evo mene, Đulo mlada,
pokraj Plevna, starog grada,
što mi care vojske dade,
sve mi, Đulo, za din pade.

Ja sam, Đulo, ropstva pao,
britku sablju otpasao,
pa sad nemam nikog svoga,
osima Boga jedinoga.

Đogo mi je oćorio,
a ja, Đulo, obolio.
Kad mi đogo gladan hrže,
ja se, Đulo, vezan tržem.

Đulo mlada, preudaj se,
meni nikad ne nadaj se.
Dušman me je zarobio,
zauvijek nas rastavio!”