Sevdalinke

U gorici jela nesječena
i pod jelom voda netočena.

Točila je Mara neprošena
pa se Mara s gorom razgovara:
- Oj, gorice, jedne ti smo sreće,
a vodice, jedna ti smo bahta:
nit' se sječe tanana jelika,
nit' se toči hlađana vodica,
nit' se prosi lijepa djevojka!

Ona misli da niko ne čuje,
a to čuje beže Ivan-beže
pa izvadi noža okovana,
pa osječe od jelice grane
i napi se studene vodice,
uze Maru za bijelu ruku,
odvede je svom bijelu dvoru.

Šenluk čini beže Ivan-beže.
Šenluk čini tri bijela dana:
prvi danak za goru zelenu,
drugi danak za vodu studenu,
treći danak za lijepu Maru!