Sevdalinke

Sinoć beže iz planine dođe,
nit' dovede konja ni hrtova,
nit' donese sablje o bedrici,
nit' mavena ćurka na ramenu,
ranjen dođe do bijela dvora.
Kako dođe, leže bolovati,
a majka mu rane zavijala,
dovodila od mora hećime,
na hiljade cijene godila.
Al' zaludu, fajde ne bijaše.

Govorila lijepa djevojka:
- O, gospojo, beg Avdina majko,
bi li meni svoga sina dala,
kad bih njemu rane izvidala?
- Bih ga dala i šćerkom te zvala
i u zlato tebe zavijala.

Djevojka je bega liječila,
sretna bila, bega izvidala.
Beg je uze sebi za ljubovcu!