Sinoc beze iz planine dodje
|
Sinoc beze iz planine dodje,
nit' dovede konja ni hrtova, nit' donese sablje o bedrici, nit' mavena curka na ramenu, ranjen dodje do bijela dvora. Kako dodje, leze bolovati, a majka mu rane zavijala, dovodila od mora hecime, na hiljade cijene godila. Al' zaludu, fajde ne bijaše. Govorila lijepa djevojka: - O, gospojo, beg Avdina majko, bi li meni svoga sina dala, kad bih njemu rane izvidala? - Bih ga dala i šcerkom te zvala i u zlato tebe zavijala. Djevojka je bega lijecila, sretna bila, bega izvidala. Beg je uze sebi za ljubovcu! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |