Što te nema (Hasan-agin sevdah)
|
Što te nema, što te nema,
kad na mlado poljsko cv'jeće biser niže ponoć n'jema, kroz grudi mi želja l'jeće, što te nema, što te nema? Kad mi sanak spokoj dade i duša se miru sprema, kroz srce se glasak krade, što te nema, što te nema? Procv'jetala svaka staza k'o što bješe divnih dana, po ružama i sad prska bistra voda šadrvana. Ispod rose zumbul gleda, iz behara miris vije, a za mene k'o da cvili i u bolu suze lije. Što te nema, što te nema, vedri istok kad zarudi u treptaju od alema, i tad srce pjesmu budi, što te nema, što te nema? I u času bujne sreće, i kad tuga uzdah sprema, moja ljubav pjesmu kreće, što te nema, što te nema? Kako mi je srce jadno, kao da ga neko bode, te sve plače i sve pita: Kuda moja Zejna ode? Je li gr'ješna sabah zora, il' nebeska sjajna zv'jezda, je li gr'ješna ljubav moja k'o glas ptice iz gnijezda? Aleksa Šantić |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |