Sabah-zora, zivom bojom
|
|
Sabah-zora, zivom bojom
plavo nebo rudi. Poranila moja draga pa me ljubec' budi. "Ustaj, ustaj, zlato moje, sabah-zora svice. Slušaj slatki poj slavuja, gledaj ruze, cv'jece!" Ja podigoh rusu glavu, Pogledah je milo, poljubih je, pa joj rekoh: "Što me budiš, vilo? Tvoje lice, moja zora, što no rudi jasno! Tvoje usne moje cv'jece što miriše krasno!" Tekst: Safvet-beg Bašagic |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |