Sevdalinke

Po mjesečini kraj šimšira
tu mi se šeće mlad đidija.
U ruci mu tamburica, sedefli
sitno kuca, jasno pjeva, čuješ li?
Ajko, zove me, of, aman,
da mu dođem na divan.

Kono mila, plav zumbule
za oči tvoje srce izgorje.
Reci meni, Ajko mila, voliš me
da mi srce od sevdaha ne pukne.
Ajko, reci mi, of, aman,
da ne čeznem uzaman.

Čekat ću te do jeseni.
a, o jeseni, bježi meni.
Da ti ljubim lice b'jelo, rumeno,
pa da bude srce moje veselo.
Ajko, dođi mi, of, aman,
pod šimširom na divan.