Sevdalinke

Kad Vilici seku udavaše,
devet ovnov' u kurban zaklaše,
i desetu kravu jalovicu,
da im seka zdravo goru prodje.

Kad su bili kroz Cemer planinu,
udri kiša za njom susnjezica,
pokisoše u gori svatovi,
smrznu im se lijepa djevojka.

Smrze joj se duvak za feredzu
a feredza za zlatna kaftana,
zlatan kaftan za tanku košulju
a košulja za pleci bijele.

Kad su došli Tankovica dvoru,
vode svate u tople odaje,
a djevojku u studenu kulu.
Dohodi joj mila svekrvica,
ne veli joj: "Je l' ti snaho zima?"
vec joj gleda stasa i uzrasta:
"Moja snaho, lijepoga rasta!"

Dok eto ti mile zaovice,
ne veli joj: "Je l' ti snaho zima?"
vec joj gleda po košulji veza!
I mene ceš 'vako nauciti."

Dok eto ti mile jetrvice,
ona nosi u naramku sina:
"Pitaj, sine, svoje mile strine:
moja strina jesi li ozebla?"

Kad to cula lijepa djevojka,
ona vadi jagluk iz njedara,
pa ga daje milom jetrvicu,
jagluk dade, pa na jastuk pade,
i umrije zalosna joj majka!