Sevdalinke

Kad Vilići seku udavaše,
devet ovnov' u kurban zaklaše,
i desetu kravu jalovicu,
da im seka zdravo goru prođe.

Kad su bili kroz Čemer planinu,
udri kiša za njom susnježica,
pokisoše u gori svatovi,
smrznu im se lijepa djevojka.

Smrze joj se duvak za feredžu
a feredža za zlatna kaftana,
zlatan kaftan za tanku košulju
a košulja za pleći bijele.

Kad su došli Tankovića dvoru,
vode svate u tople odaje,
a djevojku u studenu kulu.
Dohodi joj mila svekrvica,
ne veli joj: "Je l' ti snaho zima?"
već joj gleda stasa i uzrasta:
"Moja snaho, lijepoga rasta!"

Dok eto ti mile zaovice,
ne veli joj: "Je l' ti snaho zima?"
već joj gleda po košulji veza!
I mene ćeš 'vako naučiti."

Dok eto ti mile jetrvice,
ona nosi u naramku sina:
"Pitaj, sine, svoje mile strine:
moja strina jesi li ozebla?"

Kad to čula lijepa djevojka,
ona vadi jagluk iz njedara,
pa ga daje milom jetrviću,
jagluk dade, pa na jastuk pade,
i umrije žalosna joj majka!