Sevdalinke


 

 

Braca Morici

 

Ferman stize iz Stambola,
bujruntija iz Travnika
da uhvate dva hrabra mladica,
dva mladica, dva brata Morica.
Petak l'jepi osvanuo,
nad šeherom silnim.
Dva Morica dzumu klanjali,
u dzamiji Hadzimagribiji.

Uhvatiše dva Morica,
pa ih vode uz Sarace,
pa ih vode uz strme Kovace,
u tvrdjavu da ih zadave.
Kad to cula pašinica, majka Morica,
da joj vode dva njena mladica,
iz halvata kule b'jele, leti, grli noge
i u ruke ljubi pašu saraj'skog,
brata rodjenog.

"Pusti meni dva moja mladica,
dva mladica, dva moja Morica.
Dat cu tebi kljuce i harace,
dat cu harac za sedam godina,
od kada se gradila bijela tabija."
Kada su ih davit' stali,
Morici su zapjevali:
"Sarajevo, široko si,
oj tvrdjavo, mracna li si,
sultan care, proklet li si,
kad ti sablja pravdu kroji,
na zulumu carstvo stoji."

Ne prestaše paše i veziri,
Bosnu moju niko ne umiri.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net