Asikovah tri godine dana (I)
|
|
Ašikovah tri godine dana,
al' ne vidjoh fajde ni zijana, nit' ja vidjoh svoje drage lice. Samo jednom u tri godinice, kako dušek po dušeku stere, kako mece jastuk po jastuku. A kad leze u meke dušeke, kako jeknu, sva odaja zveknu, kako huknu, dzamli tahta puknu! A ja jadan stojim pod pendzerom! Da sam drvce, puklo bi mi srce, da sam kamen, bih se rastopio! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |