Sarajlić, Biserka

U danu ovom pomoć meni treba
u danu ovom k'o slijepac tumaram
i tražim ruku kroz mrak da me vodi
i glas neki što mudre riječi zbori,
jer dvojba moja viša je od neba
u danu ovom pomoć meni treba.

U danu ovom ko mi može reći
zašto je tuga duboka k'o more
zašto na zemlji ima suza više
nego s neba blagorodne kiše?
Zašto su djeca i gladna i bosa
bez mile majke i dragoga oca,
u danu ovom ko mi može reći?

Zašto li zašto, svaki dan se pitam
zašto postoje bez milosti ljudi
koji drugom život istrgnu iz grudi
koji malo dijete od majke rastave
i dječije oči prerano ugase?
Zašto li zašto, svaki dan se pitam?

U danu ovom pomoć meni treba
jer ne mogu sve ovo da shvatim
i spokoj duši brižnoj da povratim.
Da li da mrzim, da li da se svetim
da li da praštam, il' samo da molim
da bolji dan svako jutro svane
da pravda sa suncem svaki dan nam grane
da ljudi zaborave kako zlo se kuje
da duša svaka samo dobro snuje,
jer dvojba moja viša je od neba
u danu ovom pomoć meni treba.