Sarajlić, Biserka

Pjesme su moje kao nezvani gosti
koji me usred noći bude
kucaju na prozore i vrata
i svoje mi prijateljstvo nude.

Pjesme su moje neka čudna bića
koja se iznenada pojave
i mira mi ne daju
dok im lijepo mjesto ne nađem
gdje mogu da se skrase
i u miru uživaju.

Pjesme su moje kao nježne latice cvijeta
koje vjetar otkine i po bespuću razbaca
a zatim skupi i spusti u moje krilo
gdje se kao sestrice zagrle
i novi cvijet sastave.

Pjesme su moje kao pahuljice meke
koje oko mene u rojevima lete
pa u laganom padu na moje ruke slete
i onda nježno papir dotaknu
tu se otope i riječi postanu
koje se s jednog na drugi list prenose
i tako, mada nježne, zaboravu prkose.