Oaza mira
|
|
Moja je soba moja oaza mira
gdje tiha tišina šumi ili kad zaželim još tiša muzika svira. Moja je soba moje duboko more u kojem do mile volje plivam ili kad zaželim biserne snove snivam. Moja je soba moja skrivena bašta po kojoj neumorno luta moja mašta ili kad zaželim čujem kako bistri potočić žubori ili to moja pjesma progovori pa kao lagani mjehurić sapunice po vodi zaplovi i pokuša da mi umakne kad kamen dotakne pa prsne i nestane a nekad opet ploveći ostane i čeka na moje ruke da ga iz vode izvade na ugodno mjesto postave i od sigurne smrti izbave. Baš se umorih od puta naporna iza mene oaza tiha zelena modrina mora duboka skrivena bašta u kojoj cvjeta mašta pa još pregršt nestašnih sapunskih mjehurića. Idem da spavam u moju sobu gdje je tišina tako divna zelena, duboka i svileno meka. Svim umornim putnicima želim ugodan smještaj i laku noć. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |