Moj stari dome
|
|
Ko, sad vrata tvoja otključava trošna,
neka ruka hladna, neka ruka strana? Da l' i sada cvijeće pod prozorom cvate ili samo gorka pelin trava raste? Da li se još širi miris jorgovana ili je slomljena ostarjela grana? Da li ispod krova lasta gnijezdo sprema ili možda ni njoj više mjesta nema? Da l' se pjesma ptica čuje u krošnjama ili je i ona do kraja ispjevana? Da li djetlić slijeće na kvrgavu granu, da probudi staru trešnju uspavanu? Da li još u bašti bor i jela stoje i čuvaju vjerno dječije tajne moje? Da l' i sada sunce iznad tebe sije il' ni ono više neće da te grije? Gdje su sada naše uspomene, zauvijek u tebi pokopane? Morasmo otići, tebe ostaviti, u tuđini novi život započeti. Sad smo ovdje samo, lice bez imena, sad smo ovdje samo, drvo bez korjena, sad smo ovdje samo, podrezana grana, a na grani bolna, otvorena rana. Zamrla je naša pjesma na usnama i tek pola srca kuca u grudima. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |