Sarajlić, Biserka

Bosna je jedna zemlja posebna
više ko bogda, nego velika
u srcu našem čežnja golema
za njenim mirisom, avlijama, sokacima
za alejama kestenova i bijelim beharima
za poznatim ćoškovima i kaldrmli baščama
malim dućanima i u njima poznatim licima...

Bosna je jedna zemlja posebna
nekad gurava, nekad surova
nekad dobra mehka bešika
nekad posna al prkosna
nekad ko led ledena
nekad topla gurabija medena
nekad samo gorka košpica
a opet slađa od šećera
biriladž našim srcima.

Hej Bosno, Bosnice, dušo i srce
majko, sestrice, mila jaranice.
Kakva si da si, naša si, draga si
nećeš nikad ničija biti
samo svoja posebna sopstvena
samo naša jedina rođena
nas tvojih bosanaca i bosančica
koje ti rodi i slatkim mlijekom zadoji.

Tvoja ti djeca vazda odana bila
o tebi pjevala, o tebi sanjala
kad je trebalo za tebe život davala
a ljubav ih tvoja grijala na kojoj
god strani bili svijeta bijeloga.

Svašta su ti kauri radili
palili, robili, mučili, ubijali
sa tvog te istjerivali, tebe svojatali
svu snagu svoju upregli da te unište
da te iz naše duše izgule, da nas iz tebe
prognaju i da nam se vratiti ne daju.

Šejtan prokletnik sa njima spletkario, rovario
palikuće, ubice, lopove pomagao
pa posustao, od njih ruke digao
pa im na kraju dohakao.
E neka baš!

Euzu billahi daleko od nas prokletnik bio.

A ti si se kako si znala branila
saburom i tekbirom hranila
od bola se previjala
a samo Allahu sedždu činila.
Mašallah!

Nema te snage koja će tvoje sjeme zatrti
i ljubav našu iz srca iščupati.
Bosno, Bosnice, bakamli ružice
stara kućice, vjerna ahbabice
na svijetu bogdice, ne daš ti nikom
svoje belenzuke, nit svoje bejaz anterije
nit mjeseca, nit njegove zvijezde.

Bićeš zauvijek esmer đuzel djevojka
mada ti je kosa posijedila
od jada i muke svakakve
i što te vazda nepravda tlačila.
Ali inšallah, biće deredža visoka
kad se osaburi i džan se svoj sačuva.

Hej Bosno, Bosnice, đuzel kadunice
živa i zdrava nam u rahatluku vazda bila
i sreća te dovijeka pratila.
Valah!