Ruždija, Ahmed


 

 

(Tvoje usne u mojoj se duši…)

 

Tvoje usne u mojoj se duši
Odrazuju ko rubini pravi;
A kad tvoje zamislim obraze
U mašti se sto ruža pojavi.

Kad maštam o tvojim kosama,
Od dumana uzdaha mojije'
U srcu mi stotinu svrtaka
Vatrenije okolo se vije.

Kada vidim kroz solufe tvoje
Žarko lice kako divno sija,
Ko na vatri povijes o vune
Po mom srcu muka se savija.

Niti teži za rumenom ružom -
Ni za šetnjom po tom perivoju
Srce, nego hoće sevli biće,
Gondže usta, - hoće dragu svoju.

Najpošlje će jedrenjača srca,
Da željene luke se dovreba;
Jedan dan će i vjetar puhnuti
Kako želim - al' vremena treba!

Ne muči me zalud o slavuju!
Koji dobro zapjevati znade!
U svjetskome perivoju nema
Ruže koja vjernosti imade.

Iako ja poput vala težim domoći se žala,
Hoće li mi vr'jeme dati more brige preplivati?

Zar bit može da s' iz oka potok boli ne prolije
Kad kamenom jada draga srce ti razbije?



S turskog preveo: Safvet-beg Bašagić



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net