Resulović, Miralem Trebinjac


 

 

Čežnja

 

Misli moje u sindžir se vežu
pusta čežnja ranjen mozak lomi
bol i slutnja u beznađu se mole
da se tijelo s dušom rodnoj grudi vrati.

Kuća naša na samoću tukne
londžu staru ljuti šargan čuva
pelim travu što po kršu raste
bakrač garav mehlem što se kuha.

Cirel mračni našu ruku treba
u njemu je babo kukuruze kominj'o
badanj je iz ćoška na po oka gled'o
iz njega je ječam poput suza tek'o.

U seharu trošnu puste snove slažem
serdžada ih mehka od uroka pazi
da sindžir izdrži misli u tegobi
dok se Bošnjak prognan rodnoj grudi vrati.



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net