Čežnja
|
Misli moje u sindžir se vežu
pusta čežnja ranjen mozak lomi bol i slutnja u beznađu se mole da se tijelo s dušom rodnoj grudi vrati. Kuća naša na samoću tukne londžu staru ljuti šargan čuva pelim travu što po kršu raste bakrač garav mehlem što se kuha. Cirel mračni našu ruku treba u njemu je babo kukuruze kominj'o badanj je iz ćoška na po oka gled'o iz njega je ječam poput suza tek'o. U seharu trošnu puste snove slažem serdžada ih mehka od uroka pazi da sindžir izdrži misli u tegobi dok se Bošnjak prognan rodnoj grudi vrati. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |