(Oda Neretvi)
|
Sumnje nema, to je voda, pravi izvor života.
Čaša svaka ispijena, novi život - ljepota. Kad ispiješ jednu kaplju mozak bistar postaje Bože, kao da se Kevser il' Selsebil pojave. Za čovjeka, za tijelo mu - zdravlju je eliksir Ni Lokmanov napitak ravan mu ne može biti. Ta voda je korisna - ljekar je to iskusni Ko se jednom napije, vatru žeđi odbije. Neretva strma, kuće načičkane, starci i mladići Primaju darove Sveživog Gospodara milosti. Stabla na obalama postrojena stoje, kao da hrle Da ibadet čine - na livadi su gusti hlad prostrle. Brzog je toka, ne posustaje, kao zaljubljenik i danju i noću Njena širina poput indijskog okeana je. Kad uzdahnem, kao Džejhun, bujice suza prolijeva Ni za trenutak njen plač i jauk se ne stišava. Obiluje vodom, to je očigledno. Korito joj oštro. Ni pješak ni jahač nije preko nje dopro. S turskog: Vančo Boškov Prepjevali: Lamija Hadžiosmanović i Emina Memija |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |