(Oda Mostaru)
|
Svijet proputovah, trgove prokrstarih
Ja, siromah, gradove svijeta mnoge vidjeh. Mnogi gradovi u pjesmi su opjevani, Pregledah tarihe u kojima su spjevani. Puno hvala i pohvala u spjevanim tarihima Oni uvijek obiluju džennetskim znamenjima. Privlačan grad, radosti pun. Okolina svjetlošću ozarena Božanska svjetlost na ovom svijetu kao nigdje ozračena. Kao zemaljskom raju, tužno se srce razveseli Oživjet će njegova ruševina kogod se tu naseli. Voda i zrak, ljudske duše nahrani Vrtovi njegovi i vinogradi raznovrsnog voća puni. O čuda! Kao ruža propupalih, rascvjetanih Gnijezdo slavuja, grad - stanište učenih. Slavuji Mostara zanosno pjevaju U šarenom ružičnjaku lijepu melodiju. On je rudnik čistote: nauke i umjetnosti U tom gradu uživanja prepuno je znanja. Plamti mudrost kao da stalno sunce izlazi Kao mjesečev sjaj da mrak mladiću s lica otkloni. Tek stasala mladost ukras je Mostara Za zaljubljene puno je uživanja. Okolina krševita, kamenita, šta to kažu? Tvrd je kamen dragulj čisti, oni lažu. Tako je smješten: kao vreteno Okrenut je Ka'bi, Kibli - nije svejedno. Iz daljine, ko ogroman grad se zrcali Milost Božija ga tekućicom vodom razdvoji. S turskog: Vančo Boškov Prepjevali: Lamija Hadžiosmanović i Emina Memija |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |