Sedam godina te čekam
|
|
Od ljudi koji dođoše da me vide
Iskradoh se u prvi sumrak Ne idi, ne idi kaže razum, a srce bije, bije Već idem i brz je korak Ona, kao da je znala Stoji ispred kuće, čeka Klecaju koljena, uzbunom zvone zvona U krvi bjesni oluja, podivlja tiha rijeka Misao sustiže jedna drugu Riječ u grlu mrije Šutim i gledam Sad je još ljepša no prije Ti, zausti i suza joj se ote Sedam godina se nadam A od tebe ni slova ni glasa Sedam godina te čekam Travnik, 7. juli 1997. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |