94. Čovjek
|
|
U prsima k'o prostrana Sahara
duša ispisana knjiga nepročitana. Zapuha snažan vjetar prevrće listove, kida. Ostade zadnji na nijma Svemogući ispisa da sam čovjek. Meni običnom smrtniku podari razum i snagu da prazninu između prvog i zadnjeg lista popunim čovječnošću. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |