65. Žal
|
Uživaju u mirisu
pokošene trave i mladog žita. Zaboraviše sve kao da se ništa ne dogodi. Sve nečovječno bijaše mi strano. Žal, zašto mi Allahu ne sudi da jednom budem proljeće a bezbroj puta jesen. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |